Peugeot club BiH je stranica namijenjena svima koji voze vozila marke Peugeot, razmjeni informacija, korisnih savijeta, takođe mozete sa nama podijeliti Vaša iskustva sa Peugeot vozilima.
Peugeot club BiH je stranica namijenjena svima koji voze vozila marke Peugeot, razmjeni informacija, korisnih savijeta, takođe mozete sa nama podijeliti Vaša iskustva sa Peugeot vozilima.
Hvala, hvala! Haha a guramo, ispratio mi je kraj osnovne skole, citavu srednju i fax. Ne damo se i dalje, sto kaze ona Njegoseva: "jos sam kadar stici i uteci i na strasnome mjestu postojati".
Je li u Kotoru? Imao sam par kolega iz BiH u svojoj generaciji. Kotorski fax ima potpisano nesto sa Bosnom, oko smanjene skolarine valjda, zaboravio sam.
Ako je voljan da uci imam dosta materijala, kolokvijuma i vjezbi sto sam sakupio, mozemo stupiti u kontakt ako mu zatreba kakva pomoc oko Kotora.
K&N vrijedi ali panel obicni da sam uzeo, ovako sa ovom "pecurkom" me je ponijela zelja za zvukom i zato sam je uzeo, ali na kraju sam dobio to da me je iznervirao.
Današnji dan iskorišten za kratku vožnju, uživanje u pogledu i poziranje pred objektivom
U međuvremenu sve bliži trici:
Stikeri sa gepeka uklonjeni, ostavljen samo stiker omiljenog stejta (Michigan) u kojem sam proveo neke lijepe dane Na njemu piše: I`d rather be lost in Michigan than found in Ohio (Radije bih bio izgubljen u Mičigenu nego pronađen u Ohaju), što ujedno kombinuje i moje negodovanje prema Ohajo stejtu
Ranije sam već pisao da su stikeri uklonjeni i s prednjeg dijela. Sad je to sve čistije i uređenije. Stiker manija je prošla
Zimske gume su još tu. Lijen da ih zamijenim
Poziranje ispred starog tunela koji je nekada spajao Bar i Virpazar, Podgoricu..
A onda sam se poigrao malo i sa filterima i efektima
Sve fotografije nastale su na planini Sutorman, koja se nalazi iznad grada Bara. Preko Sutormana se pruža stari put za Podgoricu. Njime se i dalje može ali je na pojedinim mjestima u jako lošem stanju. Jedno je od glavnih izletišta nas Barana. Od nedavno izrađeni su i vidikovci, uređene staze, označeni panoramski putevi itd. Najviši vrh je Vrsuta 1183mnm i do njega ima staza kojom se može pješke ili džipom. Malo auto baš i ne bi bio mudar izbor. Pogled je nevjerovatan, bukvalno ste iznad oblaka
Našao sam link ka putopisu u kojem se pominju ova mjesta http://jasninaputovanja.me/2019/12/22/p ... bne-obale/
Kako je lijepo vrijeme ovih dana u planu mi je da se popnem na vrh tako da odradiću jednu kraću reportažu i predstaviti vam malo svoj grad i njegove prirodne ljepote
Ovi su korisnici zahvalili autoru milos_je za post (ukupno 4):
@Tom nisam nikad išao gore, a tu sam podno Sutormana odma. Par drugova je išlo skoro, doduše sa 4Runner-kom i oni su mi rekli da je za malo auto lošiji put. Ja sam mislio golfom probati, ali mislim da je pješice ipak najzdravije
@sheky uz kanjon Tare do Žabljaka je poseban doživljaj. Preko Plužina, uz kanjon Pive pa preko Durmitora do Žabljaka je takođe odlična dionica, tzv Durmitorski prsten.
Aa ti si tim putem išao. Stari put za Žabljak koji sam kao mali zamrzio jer sam autobusom putovao do babe na selo. Bar - Žabljak vječnost. Brže su ljudi na mjesec stizali
Na prvu sam mislio da si išao Kolašin-Mojkovac pa onda uz kanjon Tare do mosta i onda prema Žabljaku.
Ali i ovo preko Boana i Mljetička je takođe fenomenalan predio.
I Crno jezero, ima dosta priča vezano za njega. Posebno one o dijelu dje se spajaju veliko i malo, da je tolika dubina i nekakva sila da se niko živ izvukao nije.
Poslato sa fiksnog pomoću Tapatalk
Ovi su korisnici zahvalili autoru milos_je za post:
Dje drugo o Baru i ljepotama Bara nego u temi o autu iz Bara. Neka bude sve najedno
Prije nego počnem, zahvalio bih sugrađaninu Tomu koji me je ohrabrio da se na Vrsutu popnem malim autom, iako sam rekao da to nije baš najmudrija ideja Šalu na stranu, vojska je put stvarno uradila odlično Naravno da je najzdravije i najljepše pješke savladati ovaj uspon, ali taj dan mi se nešto nije dalo pješačiti (čitaj: ispao sam iz forme tokom karantina).
Elem, dje god da se nađete u Baru, na gugl mapama iskucate Vrsuta 1183m i ruta se sama iscrta. Moja polazna tačka bile su barske Naftine zgrade.
Prema mapama, do vrha autom treba 35min, što je u prevodu sat vremena. A ako se odlučite da u podnožju ostavite auto (što je moj prijedlog, jer sva novija auta bi bilo greota lomiti), odatle će vam pješice trebati oko sat i po vremena do vrha.
Kada se dođe do čuvene barske sušare, dočeka vas i veliki parking na kojem se mogu ostaviti kola. Ovo je inače zadnja tačka prije spuštanja prema Limljanima, Virpazaru a naposlijetku i Podgorici. Sušara je nekada bila društveno i privredno dobro, tu su ljudi donosili svoje meso na sušenje. Sve je bilo organizovano, čuvano, itd. Danas je to samo ruševina:
Tu je i tabla na kojoj su označene sve staze kojima se možete uputiti sa te tačke.
Parking sa mape uživo izgleda ovako:
Došli smo iz onog pravca, dok se u pozadini vidi Rumija. Ako nastavite pravo put će vas odvesti do Limljana, kao što sam već naveo. Nas zanima ono što nas dočeka sa lijeve strane iz pravca Bara:
Uspon je malo strmiji, dosta je krupnog kamenja iliti bubulja po barski Na nekim mjestima makadam se miješa sa zemljom tako da točkovi malčice tonu. Kolima smo uspjeli izaći do pretposlednje krivine. Tu nas je dočekala mješavina sitnog, krupnog i oblog kamenja sa primjesama zemlje. Pedenca je ipak bila velika ovoga puta:
Na slikama se i ne čini toliko veliko, ali ipak nije vrijedno lomljenja auta.
Ostavljamo auto pored puta i pješke nastavljamo još nekih 400m.
U pozadini se vidi Skadarsko jezero i prelaz preko istog, koji ste vjerujem dostina vas makar jednom prešli.
Nakon te krivine put je i više nego dobar. Da se uspije preskočiti ta krivina, do vrha bi bila glatka vožnja. Još jednom hvala Tomu koji me je razuvjerio priče da samo džipovi mogu ovuda haha
Usputno se vidi i sušara, naša polazna tačka. Izgleda tako malo sad:
I onda ste stigli. Pred vama se otvara prostranstvo. Plavetnilo Jadrana, pomiješano sa zelenilom obala sa primjesama zalazećeg sunca. Zastanete par minuta i tek nakon toga se sjetite aparata i telefona.
Na slici Crni Rt i Maljevik.
Još nekih pedesetak metara i nalazite se najvišoj tački. Vrsuta 1183mnm
Tačka sa koje se vidi Bar, Ulcinj, Skadar, Sutomore, Skadar, Lovćen, Rumija, Lisinj...
Slike prate ono kako biste se i sami osvrtali oko sebe:
I to bi bio skoro pun krug na vrhu Sutormana. Ima dosta krupnog kamenja na koje se može udobno sjesti i satima neprestano gledati u plavetnilo i čistiti mozak i dušu. Relaksacija na nivou!
Put uz Sutorman je sasvim solidan. Na sredini puta ima fin dio za odmoriti, sjesti i uživati u pogledu. Voda je za piće, i taman temperature:
A Bar? Kao na razglednici iznad. Bar je gradić koji zagrljen trima planinama leži na obali Jadranskog mora. Grad koji je sinonim suživota tri vjere, vijekovima odolijevajući svijetu i njegovoj brzini. Grad sa najviše sunčanih dana u ovom dijelu Evrope, svojim šetalištem Kralja Nikole opravdava tu tvrdnju. Okolne planine, kao što je i ova na kojoj su nastale ove fotografije, zimi pružaju ovom primorskom gradiću i malo zimskih čarolija, jer zna napadati dosta snijega, te nastane prava zimska idila. Otvorenost i smirenost ovoga grada je ono što nas drži da iz njega nikada ne odemo. Kao neko ko je rođen tu, a usput imao prilike živjeti i na nekim drugim krajevima svijeta i Crne Gore, mogu reći da mi je ovo taman mjesto za život
U nastavku par video klipova. Jedan sa vrha, dok su ostala dva malo vožnje Sutormanom (tokom vožnje čuju se udari vjetra, tako da smanjite ton da se ne bi prepali )
[youtube][/youtube]
[youtube][/youtube]
[youtube][/youtube]
Sve fotografije i video snimci urađeni sa Samsung Galaxy S9+. Prevozno sredstvo bio voljeni Golf II `87. 1.3 benzin
Ovi su korisnici zahvalili autoru milos_je za post (ukupno 5):
Hahahaha, svaka čast. Ja sam juce bio istom rutom, da povedem gospođu prije nego vojska zatvori vrh.
Juce je bio utaban dobro, spremili su za asfalt mada mene to ne dotiče srećom.
Iza mene je izasao Caddy Bibezica sa njih 6 unutra .
Odlican text kao i do sada. Dobro je da si se usudio izaci, jer ko zna oce li biti prilike više, a pogled vrijedi.
Nas nije poslužilo vrijeme kao vas, ali barem smo dotakli oblake u jednom trenutku, strava je osjecaj kad ne vidim metar od sebe.
Kad smo stigli u Sutomore gore se razvedrilo....
Poslato s Jadrana
Mozda smo mogli u posebnu temu ovo prebaciti, jer ima taj dio na forumu, da ti ne kvari temu.
Ovi su korisnici zahvalili autoru Tom za post (ukupno 2):
Na njemu piše: I`d rather be lost in Michigan than found in Ohio (Radije bih bio izgubljen u Mičigenu nego pronađen u Ohaju), što ujedno kombinuje i moje negodovanje prema Ohajo stejtu 
Naravno da je najzdravije i najljepše pješke savladati ovaj uspon, ali taj dan mi se nešto nije dalo pješačiti (čitaj: ispao sam iz forme tokom karantina).
