Dakle plan je bio proputovati dio Bosne u koji prije nismo toliko zalazili. Marsuta je polazak iz Vogosce pa malo svratiti na Ramsko jezero, pa preko Livanjskog polja u Bosansko Grahovo i Drvar a odatle pravac Martin Brod i Kulen Vakuf gdje je planirano nocenje u brvnarici tik na obali Une, povratak sutradan kuci standardnom dionicom preko Jajca i Travnika.
Plan je plan a realnost je nesto sasvim drugo i dan je poceo veselo. Na put smo krenuli oko pola 8 da bi se francuz odlucio pofino pokvariti ni pola sata od polazka.
Organizujem slepu da dodje po nas i dok smo je cekali vijecamo sta nam je ciniti, pustiti da sve propadne ili skontati kako da nastavimo dalje. Na kraju odlucimo suru uskratiti za auto taj vikend i ipak otici gdje smo naumili. Zbog svih tih problema polazak umjesto u jutro bio je oko 11 sati tako da smo stajanje na Ramskom izbacili (ioanko smo tu bili vec nekoliko puta pa nam i nije toliko zanimljivo), kao i planirane obilaske slapova u Martin Brodu prolongirati za nedjelju. Iznad Ramskog smo samo stali malo da protegnemo noge i napravimo slicicu kompletnog jezera.
Put od Prozora pa sve do Bosanskog Grahova mi se pravo svidio, pogotovo dionica poslije Livna gdje je pejzaz prelijep a i voznja nije nesto naporna jer ni saobracaja nema toliko (bar nije bilo kad smo mi prolazili).
Iz Bosanskog Grahova je uslijedilo spustanje prema Drvaru gdje smo napravili malo vecu pauzu da bi obisli Titovu pecinu ali tu su nas docekali lanci i katanci jer se kucica na ulazu renovirala, kako su nam rekli stijena se odronula i provalila krov tako da je ulazak zabranjen. Ipak to nas nije sprijecilo da napravimo nekoliko slicica izvan kapije, sreca postoje aparati sa dobrim zumom
.
Od drvara prema Martin Brodu nastavljamo putem za koji imam osjecaj da niko nije prosao jos od prije raspada bivse Juge, cusdno jer nema saobracaja a opet lijepo za voziti izmedju stabala.
Prije spustanja u Martin Brod nalazi se vidikovac s kojeg se pruza pogled na kanjon Une.
Nakon spustanja nastavili smo putem prema Kulen Vakufu koji je do pola bio bio u radovima a ono sto je meni bilo zanimljivo je naziv izvodjaca radova, kreativnost na nivou
.
U Kulen Vakufu se smjestamo u brvnaru a ono sto je meni bilo zanimljivo je stanje sa gorivom nakon cijele ove avanture, nasut pun u vogosci i nakon 300-injak km kazaljka pokazuje ovo, ali SDI ne znaci bez veze samo da ide, za cijele te kilometre nikog prestigao nisam niti bih smio
:
Brvnaru smo rezervisali putem Airbnb-a a domacini koji su nas docekali su odlicni i ako nas put jos nekad navede tamo sigurno necemo traziti neke druge.
Ubacili stvari i krenuli malo obici Kulen Vakuf a domacini se ljubazno ponudili da nam zapale rostilj i pripreme ako smo voljni sebi praviti veceru. Kulen Vakuf fina nala kasabica, mjesto ko stvoreno za uzivanje i odmaranje mozga. Na kulu koja se nalazi iznad nismo isli jer smo ionako bili u skripcu s vremenom.
Nakon obilaska se malo nesta pojelo i kafica popila iznad Une, usput se i koja patkica nahranila.
Sutradan se obilazile znamenitosti Nacionalnog parka, prvi na etapi je bio povratak u Martin Brod na slapove.
Nakon toga smo se zaputili na Strbacki Buk, ko planira ici nek bude spreman na pravo losih oko 7 km puta do samog ulaza jos su bili neki radovi pa put do ulaza i nazad traje otprilike sat vremena za prelazak tih 14-tak km. Ali zato kad se dodje stvarno se ima sta i vidjeti, prelijepo uredjena lokacija sa jasno oznacenim i ogradjenim stazama za hodanje. Tacno odmor za dusu i oci.
Bili smo nakon Strbackog i na Japodskim otocima ali nemam slika, takodje fino mjestasce za otici na kakav ruckic a imaju i bungalove za prenociste mada ako se ode samo onako obici i vidjeti tu nema previse nekih zanimljivosti, vise su orjentisani klijenteli koja odsjeda tu.
To je to za sad, moze biti da sam nesto i preskocio ili da nisam napisao pa sve sto vas zanima slobodno pitajte.
