Peugeot Club BiH

Tržišnom strategijom smještaja između klasa pronašao je put do uspjeha







Premda su mnogi, pa i slovenski 'Avto magazin', 1970-ih najavljivali kako će novi Peugeotov model nositi oznaku 405 i smjestiti se između serija 204/304 i većeg 504, Francuzi su iznenadili predstavivši ga kao efektivnu zamjenu za manje modele, na čijim je mehaničkim osnovama i razvijen. Pininfarinine linije čiste su, ravne i logične, no još uvijek nisu osobito zaintrigirale ljubitelje klasika, poput većine suvremenika iz 'rane plastične ere'.



Dimenzijama 4240 x 1630 x 1400 mm smjestio se između 'Golf klase' i Taunusa/Ascone, a bio je manji i od otprilike istovremeno predstavljenog konkurenta iz iste države, Renaulta 18. Dizajnom dopadljiv, donekle na tragu velikog 604, no pomalo bezličan, dičio se za ono vrijeme dobrom sigurnošću i proračunatim deformacijskim zonama. Nije ušao u top 3 u izboru za europski auto godine.



U ponudi su bili benzinci 1.3 sa 65 KS u modelima GL i GR, te 1.5 sa 74 KS u SR, a početkom 1978. stigao je dizelaš GRD sa 50 KS. Jači motori stigli su kasnije, prvo 1980. model S sa 89 KS, a dvije godine potom i GTX sa 105 KS. Masa je, ovisno o izvedbi, bila od 925 do 1020 kg, a najveća brzina između 147 i GTX-ovih 177 km/h. Hvaljeni mjenjač mnogi smatraju jednim od ponajboljih 4-brzinskih ugrađivanih u velikoserijske modele.



Nažalost, projekt modela grupe B s V6 motorom, razvijan kao moguća zamjena za 504 Coupe na relijaškoj sceni, brzo je napušten. Za razliku od serijskih 305, koji su imali prednji pogon, taj je koncept koristio stražnji. Na bazi 305 Peugeot je 1980-ih razvio dva vrlo zanimljiva aerodinamička koncepta nazvana Vera, a koeficijent otpora pao je pritom sa 0,44 na 0,319.



Praktični break predstavljen je tek 1980., dimenzijama (4260 x 1640 x 1420) nešto veći od limuzine. Zadržao je tradicionalni francuski način označavanja karavanskih vozila. Proizvedeno ih je 250.723, više nego peterostruko manje od limuzine. Najdulje na tržištu, sve do 1990., opstala je furgonska, komercijalna inačica, koja je ujedno bila i jedini tvornički model bez stražnjih bočnih vrata.



Još više plastike stiglo je 1982., no s posve iznova konstruiranim prednjim ovjesom, luksuznijom unutrašnjošću i, napokon, mada samo u jačim inačicama, mjenjačem s pet stupnjeva prijenosa. Nova prednja maska i masivniji branici odmah ga odaju izvana, a stigla je i nova generacija XU motora. Opći dojam redizajniranog modela nekako je zreliji i otmjeniji.



Nakon dolaska nešto manjeg 309 na tržište model se već činio prilično besmislenim, no proizvodnja je stala tek nakon što je napokon došao 405, pravi nasljednik. Solidan u svemu, no ni u čemu poseban, ovaj je model učvrstio položaj Peugeota kao ljubimca europskih kupaca konzervativnog ukusa, nesklonih eksperimentima.



1.649.176 prodanih primjeraka ne može se nazvati podbačajem, no manje je od dijela konkurenata. Ljubitelja 305 danas se može izbrojati na prste, tako da na tržištu nema nikakvu cijenu, uglavnom služi kao sjajan materijal za usputno uništavanje u scenama potjere u francuskim krimićima. Za razliku od drugih onovremenih Peugeota, nije osobito popularan ni u Africi ni na Bliskom Istoku.

















Tekst i fotgrafije preuzeti sa: http://autoportal.hr/clanak/40_godina_p ... 1977_1990_