Kod svih je tako. Vozio deda, desna noga mu bila kraća, nikad gas do kraja nije dao.
Kad sam kupovao auto jedina stavka koju nisam ograničavao u pretrazi je kilometraža. Nađem neki sa odgovarajućim karakteristikama i opremom, a onda gledam šta mu nedostaje i na čemu mogu spustiti cijenu. Ljudi prodaju svašta, auta na kojima se vidi da je nešto spolja skrpljeno i sfušereno, ali te sam odbacivao i prije nego pitam za cijenu. Kad vidim dvije nijanse na branicima i pragovima, šarafe za drvo umjesto žabica i onda me ubjeđuje da nije lupano ni farbano samo se okrenem. :)
Ko nije iskusan najbolje da pozove nekoga sigurnog da provjeri (ja druga iz osnovne koji je automehaničar), ocijeni kakvo je stanje i troškove pojedinih ulaganja koja su hitna/manje hitna. Ako se računica uklapa, a auto ti se svidi kupuj i to je to.
Poslije će biti kako se zalomi i kako ko održava, ali treba izbjeći one veće troškove kad se može tipa zamjene svih diskova i pločica, zamjena amortizera, ćelave gume stare 10 godina i slično (ili bar pošteno spustiti cijenu za potrebno ulaganje).
Nedavno sam čitao slučaj nekog doktora koji je kod Kramara u BL kupio BMW i skoro odma skontao da zveči lanac u motoru. Kuka kako su ga zajebali i neće da priznaju kvar, a on se zaletio ko june na auto koje mu se svidjelo bez ikakve provjere. Realno, pošto auto ne možeš provozati dosta toga se ne vidi, ali zvuci koji nisu redovni su se sigurno čuli u startu.